SRETAN OSMI MART

             Istorijski osmi mart ima genezu u borbi njujorških tekstilnih radnica protiv eksploatacije i niskih plata. To se desilo još 1857.godine, a 1908.godine je protest okupio 15000 radnica u zahtjevima za kraće radno vrijeme, veće plate i  bolje uslove rada. Od 1910.godine se osmi mart obilježava kao Međunarodni  dan žena. Možemo zamisliti profil žene koja u 19.vijeku ima snage, volje i slobode da se bori za svoja prava i za  svijet kao bolje mjesto za život. Možemo zamisliti sa kakvim se preprekama bori  žena u 19. vijeku, sa kakvim pritiscima se sučeljava i kakve barijere mora razbiti. Kapa dolje.

              S druge strane osmi mart je danas izgubio svaki smisao, utopio se u sivilo potrošačkog društva i postao podstrekač  klasnih podjela.  Ali je istovremeno dobio jednu novu dimenziju, dimenziju performansa gdje pojedine role na čudan način dobijaju još čudnije karakteristike. U svakom slučaju osmi mart, kao praznik žene, moramo njegovati i braniti,  moramo odabrati svoju rolu u performansu ne libeći se da na jedan dan budemo i ono što nismo ili da budemo ono što jesmo , a čitavu godinu glumimo da nismo. Moderna žena se susreće sa modernim barijerama, opet pritisci, opet sučeljavanja.  Kapa dolje.

             U današnjem društvu žensku emancipaciju možemo posmatrati  sa više uglova, u zavisnosti od socijalnog i društvenog položaja, stepena urbanizacije, dostupnosti infrastrukture i usluga, seksualne orjentacije, vjerske pripadnosti,  političke opredjeljenosti  ili jednostavno osebenosti svake žene ponaosob. E , to je čitav opus u kome svaka žena  zaslužuje po nekoliko elaboracija, u zavisnosti od doba dana, doba mjeseca, doba godine, stanja, radnje i zbivanja. To znači da upravljanje ljudskim resursima zahtjeva poseban tretman o radnoj angažavanosti žene. Naša je sreća da u tehničkoj pripremi, kao srcu sistema, imamo eksperta za žene koji u svakom momentu prepoznaje situaciju, detektuje uzroke i sprječava posljedice. Pošto smo mi sindikalna organizacija, predpostavimo da govorimo o „normalnoj“ ženi, pa šta god to značilo, a znači da je radnica, srednje anažovana u društvenim aktivnostima, u tranziciji ka urbanom načinu življenja, heteroseksualne orjentacije, intimne  vjerske pripadnosti i pozicione političke opredjeljenosti. Ona ima 43 godine, udata je, zaposlena na neodređeno sa srednjom stručnom spremom i ima rješeno stambeno pitanje, živi u tročlanom domaćinstvu, a muž je zaposlen. Sve prosječno.

             Pitanje ženske emancipacije je jedno od najbitnijih pitanja kojim se moramo na sistematičan i multisektorski način pozabaviti. Ovo pitanje dobija još više na značaju u sredinama koje ne spadaju u urbane, jer odlazak žene znači  depopulaciju i odumiranje. Svakom je jasan značaj žene, ali je pitanje koliko neko to priznaje ili koliko je opterećen hipotekom tradicionalnog šovinizma. Tu ne mislim samo na muškarce,jer istraživanja pokazuju da su u velikom broju slučajava doajeni ugrožavanja ljudskih prava, upravo žene, da je najteže ženu zaštititi od same žene, ili što bi rekla stara latinska „čovjek je čovjeku žena“.  Osmi mart će se mjenjati sa mjenjanjem društva, ali uvijek će ostati dan podsjećanja da imamo obavezu podrške ženama u borbi za potpunu emancipaciju, pa i da svojim zalaganjem pomognemo u toj borbi. Glavna prepreka u emancipaciji žena je želja za eksplatacijom, a jedini put je udruženo aktivno učešće radnika i radnica protiv eksploatacije. U toj borbi žene imaju dodatno opterećenje patrijahalnog društva i često su žrtve seksizma, odnosno sredstva za podjelu na osnovu suštinski nebitnih razlika, unoseći razdor i sprječavajući borbu protiv eksploatacije. „Divide et impera“, je geslo eksploatatora, ili na srpskom „ Podjeli pa vladaj“ ili nama bliže „Zavadi pa vladaj“. To je veoma moćan mehanizam koji paralizuje moć udruženog i osvještenog radnika, a sva značajna ostvarena poboljšanja  položaja žene su došla kroz borbu u okviru radničkog pokreta.

             Dosadašnja praksa je bila da žene iz našeg kolektiva dobiju od sindikalne organizacije neku kovertu, cvijet, ručak. Već sam govorio o tome da je to dobar znak pažnje, da je potrebno ukazati pažnju, pa i uvesti neke benefite ženama. S druge strane, u vremenu smo štednje i  sve većih zahtjeva za pomoć usljed bolesti, smrti ili teškog materijalnog stanja. Većina članstva u neformalnim razgovorima nije za djeljenje sindikalnog novca u svrhu proslave osmog marta, to je i moj lični stav koji je podržao sindikalni odbor. Što se tiče naredne godine u toku sam pisanja narativnog i finansijskog izvještaja za 2014.godinu i plana rada za 2015. godinu. Očekujem da se svi aktivno uključite preko svojih predstavnika u skupštini sindikalne organizacije ili direktno sa sugestijama i prijedlozima, pa i po ovom pitanju. Sličan stav imam i po pitanju podjele paketića. S druge strane predložiću obavezan termin za jedan „Team Building“ u toku godine. Suštinska stvar borbe je konstuktivan dijalog i uvažavanje drugačijeg mišljenja, nadam se da smo dovoljno demokratični i otvoreni za dijalog.

SVIM ŽENAMA SRETAN OSMI MART , TE PUNO POSLOVNOG USPJEHA, PORODIČNE I LIČNE SREĆE!!!

VAŠ SINDIKAT !!!